
Pitanje da li danas ima smisla grejati se na drva ili ugalj više nije stvar nostalgije, već racionalne procene. Šporeti na čvrsto gorivo i dalje su aktuelni, posebno u mestima gde struja i gas nisu pouzdani ili su skupi za dugoročno grejanje.
Ipak, nije svaki šporet isti. Razlike su velike i utiču na to koliko toplote dobijate, koliko goriva trošite i koliko često ga ložite.
U poslednje vreme sve više domaćinstava kombinuje centralno grejanje sa dodatnim izvorima toplote, kako bi smanjili potrošnju ili imali sigurnu rezervu u slučaju prekida snabdevanja. U tom kontekstu, šporet na čvrsto gorivo postaje praktično rešenje, posebno ako omogućava i pripremu hrane.
Smederevac šporet se i dalje često bira zbog jednostavne ugradnje i višestruke namene. Ugrađuje se u pomoćne objekte, letnje kuhinje ili prizemlja kuća, gde istovremeno greje prostor i omogućava kuvanje bez posebne instalacije.
U prelaznim mesecima, mnogi ga koriste kao glavni izvor toplote, kako bi odložili uključivanje skupih sistema i produžili sezonu grejanja uz niže troškove.
Model koji vam odgovara zavisi od više praktičnih parametara, a ne postoji rešenje koje funkcioniše za sve. Umesto opštih preporuka, korisno je uzeti u obzir sledeće tehničke zahteve:
Površina prostora: Snaga šporeta mora biti usklađena s kvadraturom, visinom plafona i izolacijom. Za jednu prostoriju do 25 kvadratnih metara dovoljan je model snage 5–7 kW. Za veći prostor ili više povezanih prostorija treba razmatrati modele između 9 i 12 kW.
Povezivanje s radijatorima: Ako želite da zagrevate vodu za radijatore, šporet mora imati priključke za instalaciju, predviđenu zaštitu od pregrevanja i prostor za ugradnju sigurnosnih komponenti.
Vrsta goriva: Drvo sagoreva brzo i traži često loženje. Ugalj daje jaču toplotu, ali ostavlja više pepela. Briketi gore ravnomerno. Pelet traži posebne šporete s dozerom. Kombinovani modeli ne rade podjednako dobro sa svim gorivima.
Takođe, treba obratiti pažnju i na fizičke dimenzije šporeta, položaj dimovodnog izlaza (bočno, pozadi, gore) i raspoloživi prostor u objektu. Kod modela koji se spajaju na dimnjak, taj detalj je često presudan da bi ugradnja uopšte bila moguća bez dodatnih radova.
U prostorijama sa velikim staklenim površinama, niskim plafonima ili tankim zidovima gubitak toplote je znatno veći, pa snaga šporeta mora da bude prilagođena tim uslovima. Ako se šporet postavi u prostor bez dobre izolacije, ni jača peć neće dati željeni efekat.
U takvim slučajevima vredi razmotriti dodatke poput termo-reflektivnih ploča koje se postavljaju iza šporeta i sprečavaju da toplota odlazi u zid, kao i zatvaranje vrata i prolaza u hladnije prostorije kako bi se toplota zadržala tamo gde je najpotrebnija.
Ovakve intervencije ne zahtevaju velika ulaganja, ali znatno popravljaju učinak grejanja.
Šporet na čvrsto gorivo može da zameni centralno grejanje ako grejete površinu do 60–70 kvadrata. Za veće prostore postoje modeli koji se povezuju na sistem cevi i radijatora, ali za to je potrebna dodatna oprema: ekspanzioni sud, sigurnosni ventil, cirkulaciona pumpa i termostat.
U kućama sa jednom etažom, klasičan šporet često pokriva dnevni boravak, kuhinju i hodnik. Spavaće sobe ostaju hladnije, osim ako se vrata ostave otvorena ili se doda još jedan grejač.
Na prostoru od 50–60 kvadrata, šporet snage 7–10 kW koji se loži na drva u sezoni troši oko 10–12 kg drveta dnevno. Ako je izolacija dobra, potrošnja se smanjuje. U poređenju sa grejanjem na struju, trošak može biti i do tri puta manji, posebno ako drva sečete sami. Kada se kupuju već isečena, razlika u ceni i dalje postoji, ali je manja.
Ako vam je cilj da imate kontrolu nad troškovima, stabilno grejanje bez zavisnosti od spoljnog snabdevanja i mogućnost pripreme hrane u istom uređaju — da, isplati se.
Istina je da šporet na čvrsto gorivo traži angažman: loženje, čišćenje, pripremu drva. Ali, ako vam to nije prepreka i ako živite u kući sa dimnjakom i mogućnošću skladištenja goriva, onda je ovo ulaganje koje se brzo isplati.